Autorska svježina na glazbenoj sceni

Na koncertu održanu 2. svibnja u sklopu ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj nastupili su Jakov Jagodić i Lovro Pajić, učenici Srednje glazbene škole Ferdo Livadić iz Samobora. Klarinetist Jakov Jagodić (2002) učenik je 4. razreda u klasi prof. Vesne Radinčić te student politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Saksofonist Lovro Pajić (2003) također je učenik 4. razreda u klasi Krešimira Kotteka te paralelno maturant Gimnazije Antun Gustav Matoš u Samoboru. Obojica mladih samoborskih glazbenika ističu se osvajanjem brojnih nagrada u kategoriji komornih sastava, a nisu izostale ni one pojedinačne na natjecanjima HDGPP-a i s Međunarodnog natjecanja Woodwind & Brass u Varaždinu.

Jakov Jagodić

Lovro Pajić / Snimio MIRKO CVJETKO

U prvom dijelu koncerta klarinetist Jakov Jagodić predstavio se neoklasicističkim, odnosno tradicionalističkim ovisno o stajalištu koje zauzmemo, repertoarom glazbe 20. stoljeća. Slušali smo Rêverie et scherzo Julesa Semler-Collerya, trostavačnu Sonatu za klarinet i glasovir Francisa Poulenca i četvrti stavak iz Koncerta za klarinet i gudački orkestar Brune Bjelinskog. Kratka dva stavka Semler-Colleryja poslužila su kao prigodno zagrijavanje za Poulancovu Sonatu, koja je svakako bila najzahtjevnije djelo na programu. Konvencionalne geste klasične glazbe u Poulencovu su stilu podvrgnute tretmanu blisku nadrealizmu, što iziskuje od izvođača da ih posloži na način koji stalno podsjeća na tradicionalno oblikovanje, ali istovremeno bježi u perspektive koje dramatika tonalitetnog oblikovanja nije poznavala. U svim tim zamkama Jakov Jagodić prilično se dobro snašao, a svakako je i pripomogla nadahnuta klavirska pratnja korepetitorice Željke Vojvoda.

U drugom dijelu koncerta saksofonist Lovro Pajić svirao je također djela iz repertoara suvremene klasične glazbe: prva dva stavka iz Sonate za alt-saksofon i klavir Bernharda Heidena, Četvrttonski valcer splitskog saksofonista i skladatelja Gordana Tudora i sva četiri stavka Sonate za saksofon (ili violu) francuske skladateljice Fernande Decruck. Inovativnošću pozornost je privukao Tudorov eksperimentalni Četvrttonski valcer, dok je s druge strane ciklička forma Sonate Fernande Decruck pružila najviše mogućnosti da do izražaja dođu sve mogućnosti sviranja na saksofonu. Za razliku od Poulancova nadrealizma, ovdje je ipak riječ o tipičnom francuskom oslikavanju koje od impresionističke faze s kraja 19. stoljeća pa sve do danas ostaje odlika „francuskog“ u glazbi . Nostalgični i osjećajni stavci pravilno se izmjenjuju s nemirnijima, a virtuozni treći stavak Fileuse pokazao nam je kakvom dobrom tehnikom vlada Lovro Pajić. Prava je šteta što za kraj kao dodatak nismo čuli spoj oba instrumenta pa makar i u obradi nekoga prepoznatljivog komada klasične glazbe.